19.10.2018
Cink je esencijalni mineral prisutan u svim organima i tkivima, kao i tjelesnim tekućinama. Ljudsko tijelo sadrži 2 do 3 g cinka, ponajviše u skeletnim mišićima i kostima, a u manjoj mjeri i u bubrezima, jetri, mrežnici oka, koži, prostati.
Važnost cinka u ljudskoj prehrani otkrivena je relativno nedavno, a danas je pak teško pobrojati sve uloge ovog svestranog minerala.
Zahvaljujući činjenici da čini važan dio preko 300 enzima (dio je više enzimskih sustava nego svi elementi u tragovima zajedno), cink ima široki dijapazon uloga u organizmu. Tako je neophodan u procesu rasta i razvoja, imunološkom odgovoru, neurološkoj funkciji, reprodukciji. Bez cinka nema sinteze proteina i genetskog materijala (DNK ), diobe stanice, stvaranja kostiju, integriteta kože, kose i noktiju. Zanimljivo je da je cink važan i za osjet okusa budući da čini dio proteina čiji je zadatak raspoznavanje okusa. Zbog poveznice između cinka i osjeta okusa, oslabljeni osjet okusa i mirisa čest su simptom nedostatka ovog minerala.
Jedna od najpoznatijih uloga cinka svakako je doprinos normalnoj funkciji imunološkog sustava. Naime, cink utječe na stvaranje i aktivaciju T-limfocita, bijelih krvnih stanica važnih u borbi protiv infekcija, pa se nedovoljan unos cinka negativno odražava na broj i funkciju T–stanica, a samim time i na imunitet.
Budući da čini važan dio superoksid dismutaze – jednog od najznačajnijeg enzimatskog antioksidativnog obrambenog sustava organizma, cink pridonosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa.
Probava hrane odnosno metabolizam proteina, masti i ugljikohidrata je otežana bez adekvatnog unosa cinka. Čineći sastavni dio proteolitičkih enzima aminopeptidaze i karboksipeptidaze A, cink sudjeluje u probavi proteina. Štoviše, deficit cinka se očituje smanjenom aktivnošću karbokispeptidaze A otežavajući razgradnju i iskorištenje proteina. I fosfolipazama odnosno enzimima koji razgrađuju fosfolipide u masne kiseline je za aktivnost potreban cink, a neadekvatnim unosom ovog minerala pogođen je i metabolizam ugljikohidrata odnosno smanjuje se inzulinski odgovor što ima za posljedicu poremećaj u iskorištenju glukoze. Brzina kojom stvaramo i iskorištavamo energiju, ovisna je o cinku pa se nedovoljnim unosom cinka metabolizam usporava.
Zanimljivo je da je cink kao sastavni dio enzima alkohol dehidrogenaze potreban čak i za razgradnju alkohola.
Kiselinsko–bazna ravnoteža metabolizma od iznimne je važnosti za cjelokupno zdravlje organizma. Tijekom probavnog procesa i apsorpcije hrane, ovisno o vrsti namirnice, dolazi do otpuštanja kiseline ili baze u sistemsku cirkulaciju. Kako bi tijelo normalno funkcioniralo i enzimi uspješno obavljali svoju zadaću, organizam je razvio mnoge puferske mehanizme koji pH krvi i izvanstanične i stanične tekućine „drže“ na fiziološkoj razini.
Cink je zastupljen u hrani različitog porijekla, međutim njegova iskoristivost u organizmu se razlikuje ovisno o vrsti namirnice. Najkoncentriraniji izvor cinka su kamenice i općenito plodovi mora jer sadrže najviše cinka po serviranju. No, u modernoj zapadnjačkoj prehrani najviše cinka unosimo namirnicama koje se najčešće nalaze na jelovniku, a to su crveno meso i meso peradi, te u manjoj mjeri mlijeko i mliječni proizvodi.
Cink je dobrim dijelom prisutan i u namirnicama biljnog porijekla poput cjelovitih žitarica, mahunarki, sjemenki. Međutim, fitati i vlakna prisutna u njima ometaju njegovu apsorpciju zbog čega je iskoristivost cinka iz namirnica biljnog porijekla znatno manja nego kada se unosi putem životinjskih namirnica.
Zahvaljujući činjenici da sudjeluje u mnoštvu metaboličkih reakcija deficit cinka može imati mnogobrojne posljedice.
Čak i malen deficit cinka može poremetiti aktivnost T-limfocita, a ozbiljan nedostatak nosi sa sobom oslabljen imunitet i česte infekcije. Gubitak teka, slab rast i razvoj u djece znaci su nedostatka cinka, kao i gubitak kose, slabije kognitivne sposobnosti, otežano cijeljenje rana. Probavni sustav, optimalna probava hrane kao i apsorpcija nutrijenata također bivaju pogođeni ukoliko se prehranom ili dodacima prehrani ne osiguraju adekvatne količine cinka.
Neadekvatna i jednolična prehrana kakva prati moderan tempo života često ima za posljedicu neunošenje preporučenih 10 mg (RDA) dnevno i to osobito među starijom populacijom. Tako, studija objavljena u časopisu Journal of Nutrition pokazuje da 35-45 % Amerikanaca starijih od 60 godina ne unosi dovoljno cinka.
Uz neadekvatan unos prehranom, uzrok nedostatka cinka mogu biti i neke bolesti poput sindroma iritabilnog crijeva i upalnih bolesti crijeva te smanjena proizvodnja probavnih enzima od strane gušterače što rezultira lošijom probavom.
I kod vegana postoji povećan rizik od nedovoljnog unosa cinka budući da su životinjske namirnice kao najbolji izvor cinka posve isključene iz jelovnika.
Preuzeto sa www.vitamini.hr